Obje inačice nosimo u sebi.

I kada naučimo prihvatiti put koji moramo proći od robinje do boginje, počinjemo uživati u svakoj fazi.

U spiritualnim krugovima naši napredniji učitelji i isto tako u krugovima osobnog razvoja oni sa holističkim pristupom često spominju četiri faze našeg osobnog i duhovnog razvoja.

 

U svom novom coaching programu “Budi svoja muza” – Od robinje do boginje, koji ću vam uskoro predstaviti također sam obradila ove četiri faze.

Svaka faza ima svoje principe, i isto tako svaka faza ima svoje mjesto na putu našeg razvoja.

 

Važno je ne preskakati ih.

Isto tako je važno zakoračiti u iduću fazu onda kada dođe vrijeme za nju.

I najvažnije od svega je da imamo alate za procesiranje negativnih emocija i energija koje će nas sigurno snaći putem.

 

Ove tri stavke previše puta su se potvrdile u mom životu, kao i u mom radu s coaching klijenticama.

 

 

Što zapravo znači biti robinja a što boginja i možemo li zaista jasno vidjeti granicu?

Svaka od nas prolazi svoj put i svaka od nas ima svoje uspone i padove. Životne priče nam se razlikuju i to nas čini jedinstvenim osobama dok nam se istodobno osobnost i karakter grade  posljedično tim istim životnim pričama.

Svima nam je već odavno jasno kako nam je pametnije kreirati svoj život umjesto samo reagirati na situacije koje nam se događaju uživajući i slaveći kada je dobro i nadajući se da će biti bolje onda kada se nađemo u nezavidnom položaju.

No ponekad, ako zakoračimo putem osobnog i duhovnog razvoja i ne shvatimo u kojoj se fazi trenutno nalazimo može nam se dogoditi da zapnemo i  vraćamo se korak unatrag ili se pretjerano trudimo biti u fazi u koju trenutno još nismo posve zakoračile.

Za početak, predstavit ću vam četiri spomenute faze našeg razvoja:

ROBINJA je prva faza našeg postojanja iz koje se u posljednje vrijeme (osobito žene) masovno „bude”. Na veliku radost nas koje smo kroz svoj rad posvećene tome da damo svoj doprinos, danas je sve više žena koje pokreću vlastite male biznise, nalaze inspiraciju i motivaciju za poboljšanje kvalitete vlastitog života i jednostavno prestaju biti u pasivnoj ulozi žrtve koja je osnovna karakteristika jedne robinje.

U ovoj se ulozi sve mi ponekad nađemo, samo je razlika u tome koliko ćemo se dugo u tom stanju i zadržati.

U fazi robinje mi ne vidimo izlaz iz situacije koja nas je zadesila ili nismo u stanju nagovoriti se da se pokrenemo. Ono što nas zadržava duže na dnu su kočnice koje nam onemoguće svaki razuman pristup situaciji. 

Nemoguće je nabrojati sve kočnice koje nas drže u ovoj fazi, no predstavit ću vam one najvažnije koje se u najvećem broju slučajeva ponavljaju i ne dopuštaju nam pokrenuti se, ili nas uporno vraćaju na staro poznato mjesto.

Mindset (sirotinjski) je jedna od najvažnijih stvari koja će nas uvijek držati čvrsto u okovima robinje.

(Sigurna sam da ste za ovaj izraz već puno puta čule).

To je mindset koji je prožet sirotinjskim mentalitetom, vodi se našim naučenim ograničavajućim uvjerenjima o tome što smijemo a što ne smijemo činiti, kao i što je pristojno a što ne za jednu ženu.

Isto tako, sirotinjski mindset je usko vezan za naša duboko ukorijenjena uvjerenja o tome koliko zaslužujemo s obzirom na to gdje živimo, kako smo odrasle, kako izgledamo, tko su nam roditelji, s kime se družimo te koliko smo formalno obrazovane itd.

Još jedna stavka sirotinjskog mindseta koja nam je svima dobro poznata su razmišljanja naše okoline koja još uvijek glase “siromašni smo” , “ugrabi što možeš”  i “nema dovoljno za sve”.

Ovakav cjelokupni način razmišljanja drži nas na mjestu i osnovni je razlog nedostatka želje da odrastemo i suočimo se sa svojim životom.

Može biti u našem svjesnom umu, no isto tako može biti duboko ukorijenjen u nama (osobito ako ste empat ili visokosenzibilna osoba).

⇓⇓⇓

 

Kako si pomoći:

Preispitajte sve svoje ograničavajuće misli na način da se za svaku od njih zapitate od kuda je u vašem umu, koji joj je izvor i koliko je taj izvor pouzdan.

Isto tako, za svaku od njih se zapitajte želite li ju zadržati i služi li vam još u nečemu.

 

Najlakši način da to uradite je da ispišete sve na papir, i zatim jednu po jednu preispitate.

Istodobno, koristite alate koje inače koristite za procesiranje negativnih emocija, nelagode i teških energija (ili potražite nove).

 

Nedostatak autentičnosti druga je važna stvar vezana za naš ostanak u fazi robinje.

Ako nismo iskrene sa sobom po pitanju naših želja i ciljeva, te ako se pretjerano prilagođavamo drugim ljudima i njihovim željama, mi smo zapravo neprestano u fazi robovanja.

Vremenom čak možemo zaboraviti vlastiti put i početi robovati samo potrebi da budemo potrebne i korisne, te da unedogled i nauštrb sebe pomažemo drugima. (Također vrlo izražena stavka empata i visokosenzibilnih žena.)

 

Kako si pomoći:

Na redovitoj bazi, barem jednom tjedno, odvojite vrijeme za sebe i svoja razmišljanja. 

Ukoliko to do sada niste prakticirali, bit će vam potrebno neko vrijeme da se naviknete na to, kako biste u šumi nametnutih i samonametnutih misli – prepoznali intuiciju i ono što vam ona ima za reći.

Tu se kriju vaši autentični odgovori na pitanja:

Što ja zaista želim u životu?

Kakav životni stil želim živjeti?

Kakva ja želim postati?

Također preporučam da pišete sve ovo kako bi uspjele bolje sagledati situaciju.

Istodobno ćete prepoznati i zašto vas kod ljudi nešto nervira, izjeda, opterećuje itd.

Mali hint: Nisu ljudi i njihova ponašanja u pitanju!

Radi se o vašoj sposobnosti da prepoznate svoje vlastite smjernice i da se vodite njima.

Tako ćete znati postaviti prave granice, i isto tako znat ćete kada trebate ostati ustrajni na svom putu unatoč nelagodi i svim ostalim manje ili više burnim unutarnjim reakcijama. (Također najsvojstvenije empatima i visokosenzibilnim ženama.)

 

Strah od (ne)uspjeha je nešto o čemu smo sve mi već jako puno čule, čitale i slušale i isto tako sigurna sam, puno puta ove strahove osvijestile i prepoznale u sebi.

Iz prakse znam da je više žena uplašeno od svog uspjeha nego onih koje se plaše neuspjeha.

Jedan od razloga je taj da smo navikle u fazi robinje pasti i ustati i neuspjeh nam zapravo i nije stran. (Što ne znači da nas ne boli!!)

Drugi razlog je taj da nam je teško nositi se s nesigurnim i nejasnim situacijama s obzirom da jedan veliki dio nas ima potrebu biti zaštićen i siguran.

To je ona nježna strana naše ženstvenosti koja teži miru, spokoju i sigurnosti.

Za ovu kočnicu imam samo jednu smjernicu za pomoć:

„Sjeti se da imaš i snažnu stranu svoje ženstvenosti i da si kroz nju sposobna kreirati mir, spokoj i sigurnost za sebe istodobno kreirajući slobodan, kreativan i dinamičan život.“

Nismo nesposobne niti priglupe, ne fali nam daska u glavi i nije potrebno podleći strahovima. (Što ne negira njihovo postojanje).

Sve što nam je potrebno je pažljivo odabrati SVOJ tempo i SVOJE ciljeve.

Za ovaj korak ćemo ponekad morati eksperimentirati da bi pronašle ono što je najbolje za nas.

Sve ostalo može nam služiti kao inspiracija i kao motivacija. Što se faze robinje tiče, mogla bih još puno toga o njoj dodati, no s obzirom da se ovdje ne želimo predugo zadržavati predstavit ću vam drugu fazu našeg razvoja, a to je:

 

Ratnica

 

Faza ratnice je naš prvi iskorak u našu snagu i ona nas uči mnogobrojne važne lekcije.

U nekim se situacijama faza Ratnice čini kao suprotna strana faze Robinje, no ona je zapravo prijelazni put do faze koja dolazi iza nje.

O njoj vam neću pisati u ovom članku, sada ju samo najavljujem ;).

Kroz tjedan dana objavit ću nastavak, odnosno članak 2 vezan za ovu predivnu temu zvanu osobni i duhovni razvoj žene.

Čitamo se u idućem članku!